Šibenska udruga mladih Š.U.M. drugu godinu za redom izlaže društveno-umjetničku instalaciju pod nazivom „Ženski rad, dobar hlad“.

Projektom je obuhvaćeno sudjelovanje šire društvene zajednice. Naime, tijekom 2023. i 2024. godine preko 30 obitelji s područja Šibensko-kninske županije doniralo je miljeiće (tabletiće) i kukičane stolnjake svojih majki, baka i prabaka koje su onda volonterke Šibenske udruge mladih Š.U.M. povezivale u funkcionalna sjenila za javni prostor. Pritom, sami donirani radovi nisu promijenili svoj oblik, već je rad kolaž doniranih predmeta u njihovom izvornom obliku kako bi se sačuvale originalne ideje brojnih autorica doniranih radova. Time smo dali prioritet njihovoj raznovrsnosti, brojnim oblicima u kojima su izrađivani, kao i naglasku na njihovom očuvanju i njihovoj kreativnoj upotrebi. U izradu instalacije uloženo je preko 200 sati rada, kilometri šivaćeg konca, bezbroj igala, nekoliko stotina metara pamučnih traka kojima je instalacija učvršćena kako bi izdržala nerijetko okrutne vremenske uvjete. Ove godine su izrađena nova dva elementa, a svi su elementi dodatno učvršćeni okvirima od jedrene tkanine te su na njih ugrađene očice kako bi ih se ravnomjernije i lakše postavilo.

Lokacija za postavljanje rada ove je godine maleni trg na Starom pazaru na kojem se nalazi česma. Iznad česme stoji drvena pergola koja omogućuje kvalitetnije i uspješnije postavljanje instalacije, a istovremeno česma podsjeća na nekad iznimno životan i vrijedan prostor grada Šibenika te omogućuje prolaznicima da se osvježe. Unatoč tome što je u općoj percepciji riječ o „odumrlom“ gradskom prostoru, smatrali smo kako je vrijedno istaknuti njegov značaj i potencijal. Danas je to prostor koji povremeno služi kao prostor za sajmove, a uglavnom je više mjesto prolaska, nego mjesto okupljanja. Zbog toga smo odlučili dati mu šansu i omogućavanjem boravka u tom prostoru u vrijeme ljetnih vrućina i iznimne osunčanosti, ponuditi zanimljivu vizualnu igru sjene koja nastaje kada sunce dotakne sjenila koja smo izradili. Nadamo se kako će naša instalacija pozvati ljude da sjednu, odmore se i napiju vode ispod sjenila koja nas podsjećaju na ogroman uložen trud, rad i kreativnost žena, ali i na potrebu za hladom u okruženju sve jače izraženih klimatskih promjena i sve većih temperatura.

Projektom Ženski rad, dobar hlad okupile smo zajednicu žena koja je stvarala ili čuvala ženski ručni rad. Iako ženski ručni rad uglavnom povezujemo s privatnom sferom doma, ali i kroz povijest poznatim „ženskim poslom“ s dvojakom ulogom izražene represivnosti, ali i oslobađajuće aktivnosti i kreativnosti. Prikupljanjem tog rada, njegovim uvezivanjem i prenamjenom u sjenilo te smještanjem u javnu sferu – sferu javnog gradskog prostora, pridajemo mu novu vrijednost, ukazujemo na transformiranu ulogu žene u suvremenom društvu, ali i na potrebu za svjesnošću o tome da privatno je političko te da javna sfera pripada i ženama, Uvezani ženski radovi ogledalo su različitosti života žena, bogatstvo njihovog iskustva, ljepota njihove kreativnosti i snažna memorija na njihov obiteljski i radni doprinos. Proces njihovog uvezivanja, ili poigravanja tom ženskom baštinom proces je otkrivanja vlastite prošlosti i promišljanje ženske budućnosti.

O radu je pisala i etnologinja Sandra Barešin:

Kada govorimo o ručnom radu, govorimo o proizvodima koji nisu nastali strojno ili u masovnoj proizvodnji. Iza ovakve vrste rada ostaje nešto u što je utkano vrijeme i trud. Popularno zvani tabletići su ukrasni elementi koji se pojavljuju kao samostalni ukrasni predmeti. Definiraju se kao vezeni ili kukičani ukrasi, obično za stolić, noćni ormarić i slično, ili kao podložak za vazu sa cvijećem.

Globalno gledajući, do 17. stoljeća rad iglom u svrhu proizvodnje tekstila postao je jedna od primarnih stvari u ženskom obrazovanju. Kroz povijest se vrijednost tekstilnog ručnog rada mijenjala, jer je ponekad bila simbol dokolice (primjerice u 18. stoljeću, kada je rad iglom označavao opušteni, aristokratski životni stil), a ponekad upravo suprotno – doživljavao se kao ručni rad koji je donosio kruh u kuću, jer su bogate obitelji kupovale tekstilne ručne radove od onih manje imućnih.

Tijekom 19. stoljeća, ženstvenost i vez te kukičani radovi kao da su se stopili u jedno. Žena koja se brine o domu, obitelji i u slobodno vrijeme veze postaje ideal ženstvenosti. Primjerice, žene koje su pripadale srednjoj klasi viktorijanskog doba bile su ovisne o svojim muževima zbog ekonomske sigurnosti i društvenog statusa. Svoju posvećenost su poneke iskazivale upravo tekstilnim ručnim radom unutar patrijahalne prirode obitelji.

20. stoljeće prihvatilo je tekstilni ručni rad kao dokaz svojevrsne prirodne ženstvenosti. Vez se, primjerice, tada prakticira profesionalno od strane umjetnika, krojača, vezilja i brojnih ljudi kojima je „opuštajuće“ umijeće. Posebnim ženskim vještinama i tradicionalnim područjima djelovanja u domaćoj sferi, za koje se prije smatralo da su ispod nivoa „visoke umjetnosti“ pripisana je nova važnost. Ideje su se znale pomicati do tih granica da je igla u jednom povijesnom trenutku postala i simbol feminističkog pokreta, jer su žene kao otpor patrijahatu vezle različite tekstove na tekstilu i tako širile određene poruke.

U današnje vrijeme sve više govorimo o virtualizaciji ljudske zbilje, što dovodi i do marginalizacije važnosti ljudskog rada. Za pretpostaviti je da će ova instalacija, osim stvaranja hlada, potaknuti i na razmišljanje o kontekstu suvremene civilizacije koja rukama dodjeljuje uglavnom funkciju tipkanja, umjesto nekih drugih, možda važnijih stvari. Ustrajnošću i kreativnošću na kraju procesa dobije se predmet koji možete pokloniti, izložiti ili u ovom slučaju spojiti u natkrivalo za hlad. Ovo je svojevrsna pohvala ruci i važnosti uloge ruke u kulturnoj povijesti čovječanstva na razmeđi primijenjene umjetnosti, ručnog rada i ekologije.