68.
Na Trgu Dobrić, iznad gusterne koja je u svoje vrijeme uz Četiri bunara bila jedan od važnijih izvora pitke vode, stoji Rebus u kamenu koji se sastoji od niza reljefnih prikaza krila, kose, dviju kesa za novac, triju kocaka i mrtvačke glave. Pretpostavljeno rješenje rebusa čita se na talijanskome “Dalle false bocche sorte le morte”, dakle “Iz varavih usta izlazi smrt” . Zgrada na kojoj se nalazi rebus u 18.st. bila je u funkciji gradskog kazališta.
69.
Na južnom dijelu trga Dobrić nalaze se Gradska vrata ( Porta alla Marina, Vrata milosti) iz 14. st. Vrata su bila dio srednjovjekovnog obrambenog zida iz prve polovice 14. stoljeća koji je, upravo uz ova gradska vrata, zbog lošeg temeljnog tla bio ojačan drvenim pilonima. Današnja vrata su rezultat raznih naknadnih rekonstrukcijskih radova te je izgubljena njihova originalnost.
70.
Gradska vrata pod kneževom palačom (Porta del palazzo) iz 14.st. su dio južnog pročelja kneževe palače. Iza vrata koja su rekonstrukcijom izgubila gotičku luk nalazi se nadsvođeni prolaz s karakterističnim prelomljenim svodom. Vrata su u kasnijoj rekonstrukciji umjesto prelomljenog luka dobila horizontalnu kamenu gradu /arhitrav/ s baroknim ukrasom. Iznad nadvratnika je ugrađen srednjovjekovni reljef s likom sv. Mihovila zaštitnika grada Šibenika. U austrijskim planovima iz 19.st. ova vrata se spominju i kao vrata od mesnice.
71.
Nova vrata se nalaze između Kneževa dvora i biskupske palače. Renesansnih su karakteristika, građena u 16. stoljeću u tehnici bunjeta s lučnim otvorom. Na zaglavnom kamenu vrata nalazi se grb šibenskog kneza i kapetana Giacoma Pisania (1570. godine). U korpusu vrata, iznad luka, su grbovi Antonia Calba(šibenskog kneza od 1486 do 1489. godine) te Gianbatise Calba ( šibenski knez od 1567 do 1569. godine). S unutrašnje strane vrata bio je isklesana spomen ploča providuru Dalmacije Leonardu Foscolu, zaslužnom za obranu Šibenika u Kanadijskom ratu ( 1646. do 1669. godine. Spomen ploča je naknadno otučena.
72.
Na uglovima nekih starih šibenskih kuća nalaze se zaobljeni stupovi različitih visina, katkad samo s kapitelom pri vrhu, a ponekad i s grbom nad kapitelom. Rijetki su i u pravilu vrlo niski ugaoni stupovi koji nemaju nikakvu aplikaciju. Na prostoru povijesne jezgre ima ukupno 26 ugaonih stupova. U tolikom broju i tolike raznolikosti skoro pa ih nema ni u jednom gradu na istočnoj jadranskoj obali. U Splitu i Trogiru može se zateći tek nekoliko starijih ugaonih stupova, a običaj njihova postavljanja na zgrade bio je raširen sve do sjevera. Ima ih u Veneciji ili primjerice u Poreču gdje se postavljaju na oba ili sva četiri ugla kuće te se protežu od pločnika ulice pa sve do krovnog vijenca. Ipak, čini se da Šibenik vrvi ovim stupovima i kao da potvrđuje kako ih u srednjoj Dalmaciji ima najviše.
Šibenski ugaoni stupovi sačuvani su u stilu gotike i renesanse. Ima i kasnijih sve do 19. stoljeća, a razlikuju se visinom. Ponekad su tek s kojim metrom visine priljubljeni uz ugao zgrade, a jedan ugaoni stup visok je 10 metara i 90 centimetara što je najveća visina jednog šibenskog ugaonog stupa i to baš na palači Divnić (desno od Gradske vijećnice). Ugaoni stupovi predstavljali su dekoraciju zgrade, a funkcionalno su štitili uglove kuća od uličnog prometa
73.
U srednjem vijeku se na trgu pred kavanom “Medulić” ( Trg palih šibenskih boraca) nalazila mala tržnica (platea). Mala tržnica funkcionirala je sve do 13. prosinca1943. godine kada je uništena s okolnim kućama u zračnom bombardiranju. Na uglu nekad srednjovjekovne kuće uklesane su dužinske mjere - šibenska i venecijanska palica iznad koje se danas nalazi kapelica.. Prema tim mjerama trgovci su bili dužni izraditi svoje mjere točno prema uzorku urezanom u kamenu, na što ih je upozoravao i križ urezan između dviju mjera, kao simbol i jamstvo javne vlasti. Šibenska palica je dužine 117,2 cm, a podjeljenja je na manje mjere: stopu, šaku i prst.
74.
U prizemlju palače, na zapadnom uglu Medulićeva trga i Kalelarge nalaze se dvije kamene posude odkojih jedna ima uklesan natpis „Amor di cani“. U njima se ostavljala voda za pse i mačke, osobito za ljetnih mjeseci za vrijeme suša kad je prijetila opasnost od bijesnoće i drugih bolesti. Služile su u zdravstveno preventivne svrhe, budući da je poznato kako se kod životinja oboljelih od bjesnoće javlja hidrofobija, tj. strah od vode, te se na taj način moglo prepoznati bolesne životinje i spriječiti daljnji razvoj zaraze. Pretpostavlja se da kamene posude potječu iz 18. Stoljeća
75.
Na jugoistočnom dijelu Trga Republike sačuvana je mala renesansna loža u kojoj je općinski službenik vodio dražbe. Srednji stup lože koristio se kao colonna “d`infamia” - stup srama tzv. berlina. Kazna vezivanja bila je oblik tjelesne kazne, a izricana je najčešće za neplaćanje novčanih kazni, bogohuljenje i krivokletstvo. Osim izlaganja na stupu srama, često se kao mjera represije koristilo bičevanje, pa i žigosanje.Tako je za veće prijestupnike bio predviđen cjelodnevni boravak, „od izlaska sunca sve do njegovog zalaza“, na stupu srama na Velikome trgu.
76.
Vjeruje se da je ovaj portal pripadao obiteljskoj kući velikog majstora i graditelja katedrale, Jurja Matejeva Dalmatinca. Bočne strane portala ukrašene su obilježjima kiparskog zanata uvezanim u snopove , dok se na nadvratniku nalazi lik medvjeda (medvjed – tal. Orso). Poznato je da su nasljednici Jurja Dalmatinca prisvojili prezime Orsini a naknadno su dobili i status plemstva. Sama kuća u kojoj je stanovao Juraj Dalmatinac s obitelji danas nažalost nije sačuvana.
77.
Niz padinu brda na kom je izgrađena sredenjovjekovna tvrđava sv. Mihovila u prvoj polovici 15. stoljeća izgrađen je prolaz između tvrđave i mora. Prolaz je zaštićen prema napadačima s zapadne strane. Visokim zidom prolaz je zaštićen i prema gradu. S morske strane zidovi su spojeni obrambenim zidom na kome se nalaze ulazna vrata. Uz donja ulazna vrata u zaštićeni prolaz, na višoj niveleti iznad stijene, nalaze se još jedna vrata s srednjovjekovnim karakteristikama koja su također dio fortificiranog prolaza prema tvrđavi. U povijesnim grafičkim prikazima Šibenika komunikacija između mora i tvrđave nazivala se „strada del soccorso“ /cesta spasa/ što zorno prikazuje funkciju prolaza.
Vrata kojim se ulazi u zaštićeni prolaz prema kaštelu imaju karakteristike gradnje iz prve polovice 15. stoljeća. Vrata su bez horizontalne grede s prelomljenim kamenim lukom
78.
Zadar je bio prvi grad s električnom javnom rasvjetom u Dalmaciji, ali dobivenom iz elektrane istosmjerne struje. Šibenik je bio prvi dalmatinski i hrvatski grad (među prvima u svijetu) koji je uveo rasvjetu na izmjeničnu struju dobivenu iz prvog sustava koji je obuhvatio proizvodnju (na rijeci Krki), prijenos (do grada Šibenika) i distribuciju struje (1895. god.). Dubrovnik je treći grad s električnom energijom u Dalmaciji (javna rasvjeta od 1901.). Zagreb je dobio stalnu električnu rasvjetu tek 1907., Split 1920., a Osijek tek 1927. godine. Zadar će na izmjeničnu struju prijeći tek 1932. godine što svjedoči da je upravo Šibenik u pogledu napajanja električnom energijom bio najnapredniji u Dalmaciji i Hrvatskoj.
Što se šibenske gradske rasvjete tiče, ona je u početku bila ostvarena preko 12 lučnih svjetiljki i s oko 216 žarulja s ugljenom niti. Lučnice, čija je jedna replika ovdje prezentirana, su radi jakog i koncentriranog svjetla bile postavljene na najprometnijim mjestima u gradu i to na Poljani, obali, Gradskoj vijećnici, Pošti, u Kalelargi i dr. Lučne svjetiljke bile su po obrubu dekorirane ukrasima historicističkog stila tipičnog za konac 19. stoljeća.
79.
Prva javna česma “Rodičevac” priključena je na gradski vodovod iz 1879. godine, a nazvana je prema kraljevskom namjesniku Rodiću. Šibenik je dobio tekuću vodu iz vodovoda 1879. godine, godinu dana prije Splita, a pet godina prije Rijeke. Otvaranje vodovoda bio je preduvjet boljeg korištenja vode u javnim i privatnim zgradama. To je bilo osobito važno zbog protupožarne zaštite zgrada. Dotad su se značajniji objekti, javni i privatni, koristili vodom uglavnom na tradicijski način postavljanjem spremnika za vodu u potkrovlju odakle je voda slobodnim padom dolazila do česmi u nižim etažama.
80.
Portal je pripadao palači nepoznate plemićkoj obitelji. Upotreba dekorativnih elemenata grada te način obrade datiraju ova vrata u rano 15. stoljeće. Dovratnici imaju kapitele s florealnim ukrasom. U cijeloj visini dovratnika je ukrasni stupić s kapitelom s ukrasom od niza listića. Na kapitelu dovratnika su sa svake strane po jedan ljudski lik mažda naknadno postavljeni. Luneta portala je od tri dijela. U srednjem polju je grb obitelji na koso postavljenom četvrtastom štitu s likom psa. Iznad je plašt na kom je konjska glava. Grb obitelji sa strana štite oklopljeni vojnici.
81.
Zavjetni reljef šibenskog lječnika, prvog gradskog kirurga nalazi se na crkvi sv. Barbare, a prikazuje klečeći lik lječnika Marka koji je ovaj reljef dao izraditi 1419. godine kao zavjetni dar. Izraz skrbi za ljudsko zdravlje u starome Šibeniku bili su stalno plaćeni liječnici koje je općina imala u službi najkasnije u 14.st. Pod gotičkom monoforom koju je izradio majstor Bonino iz Milana smještena je zavjetna kapelica, rad nepoznatog majstora, u kojoj se nalazi visoki reljef Bogorodice s Djetetom u naručju. Do njih je klečeći lik šibenskog ljiečnika Marka, uz kojega teče latinski natpis: MCCCCXVIIII Ego Marcus medicum de Sibenico hoc opus feci fieri in memoriam et pro remissione pecatorum meorum.
Natpis u prijevodu glasi; „Ja Marko, liječnik iz Šibenika, dao sam god.1419.načiniti ovo djelo na uspomenu i odrješenje svojih grijeha.
82.
U hladu svoda što se priljubio uz sjeverno bočno pročelje Gradske vijećnice, stoji natpis šibenskog kneza Alvise Veniera iz tridesetih godina 16. stoljeća, upravo iz vremena gradnje renesansne Vijećnice. Tekst natpisa glasi: “Tvrda stijena nekoć je bila ovdje, ali brigom dobrostivog načelnika kamen je uglađen u ravan put”. Tekst je najraniji javni pisani spomen o komunalnom uređenju jedne gradske ulice. Iznad natpisa je knežev grb ovješen na kamenim čavlima (na način kako su se često “vješali” srednjovjekovni grbovi, posebno u vrijeme gotike) te uokviren stupićima i bazom s tipičnim renesansnim profilima.
83.
Portal s grbom nepoznate obitelji .
Portal nije sačuvan u izvornom obliku. Dovratnici i dio nadvratnika portala su vjerojatno pripadali nekom drugom portalu. Gornji nadvratnik i luneta u kojoj se nalazi grb nepoznate plemićke obitelji su cjelina. Upotreba hrastovog lišća uz štit s grbom obitelji, slijepe arkade na arhitravu, lisnati ukras na prelomljenom luku te minijaturni cvjetići također na prelomljenom luku su prepoznatljivi ukrasi koje su koristili graditelji šibenske katedrale te se među njima treba tražiti autor ovog portala.
84.
Čitav period gradnje velebne katedrale označio je pritjecanje svježeg renesansnog duha u ovaj grad. U toj šibenskoj renesansi, kao i drugdje, rastakali su se okovi srednjovjekovnog poimanja stvarnosti. Desetine portala osvanulo je s porukama jednostavnim, zapravo običnim ljudskim, u latinskom slogu, klesanim u najvišoj grafičkoj maniri.
Kao što je niz kamenih portreta pod Jurjevim dlijetom na obrubima apsida neponovljive šibenske katedrale nagovještavao nov, sasvim slobodan skulptorov doživljaj žitelja jednog grada, tako su i latinski renesansni natpisi u Šibeniku izražavali oslobođenu svijest građanina prepuštenog snovima novog renesansnog, humaniziranog svijeta.
85.
Crkva sv. Krševana najstariji je sačuvani sakralni objekt u Šibeniku, a datira iz 12. st . Kroz povijest se nazivala i crkvom s. Antuna Opata. Građena je u romaničkom stilu te je ujedno i jedna od rijetkih sačuvanih građevina tog stila u Šibeniku. Sakristija je dograđena naknadno. Na jugozapadnom uglu crkve vidi se zazidani portal do kojeg je nekada vodilo kameno stubište autora A.Busata,jednog od prvih graditelja katedrale. God.1875. uklonjeno je djelo Busata, od kojeg se jedino sačuvao dovratak s reljefom dvaju obučenih bratima Gospe od milosrđa, koji kleče pred monogramom bl.djevice: SMV.. Sve do II. Svjetskog rata služila je za bogoštovlje, a za vrijeme rata jako je oštećena. Nakon restauracije je postala izložbeni prostor Muzeja grada Šibenika, a danas se u njoj nalazi galerija sv. Krševana.
86.
Da bi se zaštitili svoje palače od uriniranja pučana koji su se noću vraćali iz toverni koje su bile u gradskim predjelima Dolac i Gorica , gradska gospoda je poslije 14. stoljeća prvo počela graditi palače sa debelim zidovima i prozorima uzdignutim od ulice barem sedam metara .Međutim i to se pokazalo nedovoljnom zaštitom od ružnog mirisa te su se kasnije odlučili zazidati najkritičnije lokacije tj. uglove kako bi spriječili uriniranje .
87.
Srednjevjekovni obrambeni zid s početka 14. stoljeća sa strijelnicomŠibenski fortifikacijski sustav se mijenjao kroz stoljeća. U 14. stoljeću obrambeni zid se pružao od tvrđave sv. Mihovila prema moru te je koristeći stijenu iznad nekadašnjeg samostana sv. Katarine skretao prema istoku. Dio tog srednjovjekovnog zida iz 14. stoljeća je do danas sačuvan. Zid je pretežno srušen ili je inkorporiran u zidove recentnih kuća. Dio zida je ostao vidljiv i u zidu je sačuvana jedna strijelnica
88.
U Ulici s. Krševana, u prizemlju srednjovjekovne barokne zgrade ( Galere) pronađeni su ostatci predindustrijskog pogona, srednjovjekovne tangarije. Pogon se nalazi u kući uz koju su i danas vezani ostatci gradske kule iz jedne od faza izgradnje šibenskih gradskih bedema.
Na zidu, uz najveći od četiri bazena, u podu su pronađeni tragovi gorenja vapnenca, bazeni su ozidani opekom, a jedan ima i ostatke snažnog metalnog obruča.
Iz zaleđa Šibenika je u to vrijeme stizalo obrađeno sukno ( u stupama) koje je trebalo objiti. U prilog ovoj pretpostavci idu tragovi crvene boje koja je vidiljiva na zidovima oko bazena.
Ovo je prvi ovakav nalaz u šibenskoj gradskoj jezgri, rijekad je u Dalmaciji, a sličnih pogona bilo je u srednjovjekovnom Dubrovniku.
